Svim posjetiteljima bloga želim sretnu i uspješnu Novu 2010. godinu!!
četvrtak, prosinac 31, 2009
Sretna Nova 2010. godina!
New Year's Day… now is the accepted time to make your regular annual good resolutions. Next week you can begin paving hell with them as usual. (M.Twain)
Svim posjetiteljima bloga želim sretnu i uspješnu Novu 2010. godinu!!
Svim posjetiteljima bloga želim sretnu i uspješnu Novu 2010. godinu!!
nedjelja, prosinac 06, 2009
Freiburg, Zürich, Strasbourg...
Vrijeme prilično brzo prolazi! Eto, već je decembar, a još nisam stigao napisati koju riječ o boravku u tri predivna grada navedena u naslovu posta. Prošlo je petnaestak dana od mog povratka iz Evropske Unije, i mislim da je vrijeme da objavim svoje utiske i fotkice...
U Freiburg sam išao poslovno, sa ostatkom firme. Klasična ruta, kombi do Zagreba, a zatim pouzdanim Germanwings-om do Stuttgarta. Dočekao nas je drugi kombi, i odveo do smještaja u Freiburgu - Caritas Tagungszentrum na obroncima Schwarzwald-a. Odličan smještaj sa svim potrebnim rekvizitima u sobi, kao što su fen za kosu i sef. Naravno, Biblija na polici je bila neizbježan dodatak :)
Već prvo veče smo otišli na kuglanje sa kolegama iz Jedox-a i saradnicima. Bilo je zanimljivo i zabavno, a narednih nekoliko dana sam se prisjećao te večeri po prilično zategnutim pozadinskim mišićima. Dok smo bili u firmi, sve je bilo OK - posebno nas je oduševio stoni fudbal. Što se samog Freiburga tiče, nisam mnogo vremena trošio na razgledanje (kako sam već bio u takvim pohodima). Mnogo više vremena sam potrošio na shopping tehnike i krpica.
Vikend je međutim bio mnogo zanimljiviji. Subota je bila rezervisana za Zürich. Bez obzira na problemčiće sa Garminom, parkirali smo se u centru grada, i krenuli u razgledanje. Predivno jezero sa labudovima i patkicama, Alpe u daljini, stari dio grada, i naravno nezaobilazna Bahnhofstrasse. Znao sam da je Švica skupa, ali baš toliko... malo je pretjerano, ipak. U svakom slučaju, ručni sat sam odabrao. Savršen model. Cijena - prava sitnica. Tričavih 60 000 Franaka (≈ 40 000 EUR). Naravno da ovo moj budžet nije mogao podnijeti, pa sam tugu utopio u obližnjoj čokolateriji (iako su me i tu odrali k'o zeca).
U međuvremenu je palo i veče, a sa njim i kiša. Malo smo pokisli, ali vrijedilo je. Zürich je predivan grad, iako imam osjećaj da su ljudi previše precizni. Ipak su to Švicarci.
Strasbourg u alzaškoj regiji Francuske... mjesto koje se teško može opisati riječima. Strasbourg se zaista mora doživjeti, a kao prvi korak za to preporučujem vožnju brodićem kanalima Illa, a zatim i opuštenu šetnju kroz "Le Petite France" četvrt, koja je pravi užitak za oči i dušu. Ne treba propustiti niti neki od brojnih kafea i restorana, koji uz ugodnu muziku i pogled na šetališta pored Illa pružaju potpun doživljaj.
Ali, ono čime se Strasbourg zaista ističe (doslovno) je veličanstvena gotska katedrala Notre Dame de Strasbourg. Savršena arhitektura, masivni svodovi ukrašeni predivnim detaljima, vitraži od kojih zastaje dah, razni instrumenti i skulpture stare stotinama godina, čine ovu katedralu mjestom koje može zadržati posjetioca satima. Kada bih birao između Strasbourga i Züricha, mislim da bi Strasbourg ipak bio pobjednik.
Toliko o ovom putovanju... nadam se da ću uskoro pisati o nekim novim doživljajima. Do tada, uživajte u svim fotografijama:
U Freiburg sam išao poslovno, sa ostatkom firme. Klasična ruta, kombi do Zagreba, a zatim pouzdanim Germanwings-om do Stuttgarta. Dočekao nas je drugi kombi, i odveo do smještaja u Freiburgu - Caritas Tagungszentrum na obroncima Schwarzwald-a. Odličan smještaj sa svim potrebnim rekvizitima u sobi, kao što su fen za kosu i sef. Naravno, Biblija na polici je bila neizbježan dodatak :)
 |
| From Palo Developer Con 2009 |
Već prvo veče smo otišli na kuglanje sa kolegama iz Jedox-a i saradnicima. Bilo je zanimljivo i zabavno, a narednih nekoliko dana sam se prisjećao te večeri po prilično zategnutim pozadinskim mišićima. Dok smo bili u firmi, sve je bilo OK - posebno nas je oduševio stoni fudbal. Što se samog Freiburga tiče, nisam mnogo vremena trošio na razgledanje (kako sam već bio u takvim pohodima). Mnogo više vremena sam potrošio na shopping tehnike i krpica.
 |
| From Zürich 2009 |
Vikend je međutim bio mnogo zanimljiviji. Subota je bila rezervisana za Zürich. Bez obzira na problemčiće sa Garminom, parkirali smo se u centru grada, i krenuli u razgledanje. Predivno jezero sa labudovima i patkicama, Alpe u daljini, stari dio grada, i naravno nezaobilazna Bahnhofstrasse. Znao sam da je Švica skupa, ali baš toliko... malo je pretjerano, ipak. U svakom slučaju, ručni sat sam odabrao. Savršen model. Cijena - prava sitnica. Tričavih 60 000 Franaka (≈ 40 000 EUR). Naravno da ovo moj budžet nije mogao podnijeti, pa sam tugu utopio u obližnjoj čokolateriji (iako su me i tu odrali k'o zeca).
 |
| From Zürich 2009 |
 |
| From Zürich 2009 |
 |
| From Zürich 2009 |
U međuvremenu je palo i veče, a sa njim i kiša. Malo smo pokisli, ali vrijedilo je. Zürich je predivan grad, iako imam osjećaj da su ljudi previše precizni. Ipak su to Švicarci.
Strasbourg u alzaškoj regiji Francuske... mjesto koje se teško može opisati riječima. Strasbourg se zaista mora doživjeti, a kao prvi korak za to preporučujem vožnju brodićem kanalima Illa, a zatim i opuštenu šetnju kroz "Le Petite France" četvrt, koja je pravi užitak za oči i dušu. Ne treba propustiti niti neki od brojnih kafea i restorana, koji uz ugodnu muziku i pogled na šetališta pored Illa pružaju potpun doživljaj.
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
Ali, ono čime se Strasbourg zaista ističe (doslovno) je veličanstvena gotska katedrala Notre Dame de Strasbourg. Savršena arhitektura, masivni svodovi ukrašeni predivnim detaljima, vitraži od kojih zastaje dah, razni instrumenti i skulpture stare stotinama godina, čine ovu katedralu mjestom koje može zadržati posjetioca satima. Kada bih birao između Strasbourga i Züricha, mislim da bi Strasbourg ipak bio pobjednik.
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
 |
| From Strasbourg 2009 |
Toliko o ovom putovanju... nadam se da ću uskoro pisati o nekim novim doživljajima. Do tada, uživajte u svim fotografijama:
 |
| Strasbourg 2009 |
 |
| Zürich 2009 |
srijeda, rujan 30, 2009
Sarajevo i Bjelašnica...
Prošlog petka i subote sam sa svojim Maslešovcima gostovao na Danima evropskog naslijeđa u Sarajevu... pored redovnih obaveza, našao sam vremena i da odem do pivnice, te da se prošetam po Baš-Čaršiji.
Sama manifestacija je protekla u najboljem redu - iako je patila od "dječijih bolesti" organizacije, imalo se šta vidjeti, a bogami i probati - folklorni ansambli su se predstavili i svojim kuhinjama, a posebno su gostoljubivi bili Slavonci.
Pogledajte sve fotke ovdje:
Sama manifestacija je protekla u najboljem redu - iako je patila od "dječijih bolesti" organizacije, imalo se šta vidjeti, a bogami i probati - folklorni ansambli su se predstavili i svojim kuhinjama, a posebno su gostoljubivi bili Slavonci.
Pogledajte sve fotke ovdje:
 |
| Sarajevo i Bjelašnica |
ponedjeljak, rujan 21, 2009
Ko ne pije, taj osnovac nije
Sljedeći tekst je u potpunosti preuzet sa portala net.hr
Postavljam ga jer mislim da ni u Bosni i Hercegovini situacija nije mnogo bolja...
Za vrijeme velikog odmora kupi se pivo od litre ili jeftinije vino, to je taman za pauzu. Alkohol se kupuje bilo gdje jer nitko ne traži osobnu. A novcem za užinu kupuje se viski.
Skupina maloljetnih Zadrana Slobodnoj je bez okolišanja ispričala o svojim alkoholnim seansama, potvrđujući kako se opijanje do besvijesti, ono što je nekad bilo rezervirano za noćne izlaske, sada prakticira i za vrijeme nastave, već u osnovnoj školi.
"Pa, naravno, da se pije u osnovnoj školi, to je sad glavni đir. Za vrime velikog odmora kupi se piva od litre ili jeftino vino, to je taman za pauzu. Di kupimo alkohol? Pa neš ti problema, možeš di god te volja, osobnu te niko ne pita", kažu.
Po novom, na ispumpavanje se ide iz školske klupe.
"Opijemo se jer je to jedini način na koji se znamo zabaviti, lako ti alkohol postane navika. Pa, mali od 12 godina doma s ćaćom pije pivu za ručkom i onda se vi čudite kako može piti alkohol kad iziđe van", govore.
Piti počinju u šestom razredu, prvo na rođendanima. Prelaskom u srednju školu, pivo i vino zamjene žešćim alkoholom, novi đir je viski.
Nije li Ballantine preveliki zalogaj za "budžet" jednog školarca?
Izgleda da nije jer preko tjedna skupe novac koji od roditelja dobiju za užinu i do subote skupe 60 kuna.
"Tako nas dvojica i možemo kupit bocu. Pa moramo se snalaziti, triba štedit. Ako ima viška para, kupimo kolu, ako ne još bolje, ionako se viski pije čist", pričaju.
Jedan gimnazijalac kaže da su cure još gore od muških.
"Prije bi u razredu bile možda dvije cure koje su pile i svi su to znali jer su bile 'na lošem glasu'. Danas od cilog razreda samo dvije – ne piju. I te su čudakinje. Evo, sad su osmaši bili s ekskurziji, jedna je učenica završila u bolnici zbog alkohola", kaže.
To što je zadarska Riva vikendom postala glavni šank u gradu gdje se na kolektivnoj pijanci okupi i preko sto maloljetnika, više nikome nije novost.
Međutim, scene sa zadarske Pedijatrije, gdje usred bijela dana zbog trovanja alkoholom dovoze djecu mlađu od 15 godina, odjednom su izazvale zgražanje i javnu sablazan iako je istraživanje provedeno među zadarskim osnovcima pokazalo kako je 67 posto učenika sedmih i osmih razreda probalo alkohol, dok njih 42 posto pije od nekoliko puta godišnje do jednom ili više puta tjedno.
Isto istraživanje pokazuje kako se dobna granica za početak konzumacije alkohola opasno smanjuje, a zlouporaba alkohola u stalnom je porastu. Međutim, sve manje je riječ o pukom konzumiranju, a sve više o ekscesnom pijenju.
"Pijanstvo i alkoholna koma s 14 godina idealno se uklapaju u autodestruktivnost kao stil ponašanja, čak i jedan oblik zabave, kojemu je glavni cilj postati faca u očima svojih vršnjaka. Takve snimke na kojima su mrtvi pijani bez imalo kompleksa i srama dalje 'dilaju' mobitelima jer tako šire 'svoju slavu'. Ići će daleko koliko god treba, njih uopće nije briga iako znaju koliko alkohol može biti poguban za njihovo zdravlje.
To se pogotovo odnosi na curice koje piju više i žešće od svojih muških vršnjaka. Napravit će sve da budu zamijećene. To nam i je najveći problem, naša se djeca međusobno fasciniraju alkohol ili drogom", kaže socijalni pedagog dr. Zlatko Miliša.
"Ako je Bare faca jer sebi o glavu razbije bocu piva, što ne bi i oni bili", zaključuje.
Zadarska psihijatrica Belinda Vuksan, kojoj maloljetni pacijenti dolaze na razgovor nakon ružnih epizoda s alkoholom, kaže kako je i sama bila zaprepaštena prizorima pijanih curica u kasne noćne sate.
"Oni svjesno pristaju na takvo ponašanje kako bi bili prihvaćeni među svojih vršnjacima, ne misle da rade nešto loše. Djetetu koje je ušlo u pubertet milijun puta više znači što misli ekipa nego roditelji ili profesori", kaže dr. Vuksan, koju, kao i Milišu, posebno zabrinjava ponašanje roditelja.
"Šutnja roditelja je frapantna. Ne samo da ne žele razgovarati o problemu već sve zataškavaju i zadnji će priznati da se njihovo dijete opija. Čak i tada imaju sveti 'alibi' kako to svi rade", kaže Miliša.
Drama nastaje onog trenutka kad dijete završi na ispumpavanju.
"Šokirani su, boje se, počinju dramatizirati i traže da se oko njihovog djeteta angažira 150 različitih službi. Ali do tada u alkoholu ne vide problem, simpatično im je kad dijete gucne, iako te naizgled bezazlene sitnice na kraju mogu dovesti do tragičnog ishoda. Ne treba zaboraviti da taj običaj djeca često pokupe od kuće, pa nema obitelji koja doma nema paletu alkohola", kaže Belinda Vuksan, koja zaključuje kako u ovoj situaciji jednaka pomoć treba i djeci i njihovim roditeljima.
Najveći je grijeh, kaže Miliša, što u našim školama nemamo, ni u osnovnim ni u srednjim, preventivne programe, na pet škola ide jedan psiholog, a ono što formalno postoji služi samo da bi se opravdali novci dobiveni od ministarstva.
Postavljam ga jer mislim da ni u Bosni i Hercegovini situacija nije mnogo bolja...
Za vrijeme velikog odmora kupi se pivo od litre ili jeftinije vino, to je taman za pauzu. Alkohol se kupuje bilo gdje jer nitko ne traži osobnu. A novcem za užinu kupuje se viski.
Skupina maloljetnih Zadrana Slobodnoj je bez okolišanja ispričala o svojim alkoholnim seansama, potvrđujući kako se opijanje do besvijesti, ono što je nekad bilo rezervirano za noćne izlaske, sada prakticira i za vrijeme nastave, već u osnovnoj školi.
"Pa, naravno, da se pije u osnovnoj školi, to je sad glavni đir. Za vrime velikog odmora kupi se piva od litre ili jeftino vino, to je taman za pauzu. Di kupimo alkohol? Pa neš ti problema, možeš di god te volja, osobnu te niko ne pita", kažu.
Po novom, na ispumpavanje se ide iz školske klupe.
"Opijemo se jer je to jedini način na koji se znamo zabaviti, lako ti alkohol postane navika. Pa, mali od 12 godina doma s ćaćom pije pivu za ručkom i onda se vi čudite kako može piti alkohol kad iziđe van", govore.
Piti počinju u šestom razredu, prvo na rođendanima. Prelaskom u srednju školu, pivo i vino zamjene žešćim alkoholom, novi đir je viski.
Nije li Ballantine preveliki zalogaj za "budžet" jednog školarca?
Izgleda da nije jer preko tjedna skupe novac koji od roditelja dobiju za užinu i do subote skupe 60 kuna.
"Tako nas dvojica i možemo kupit bocu. Pa moramo se snalaziti, triba štedit. Ako ima viška para, kupimo kolu, ako ne još bolje, ionako se viski pije čist", pričaju.
Jedan gimnazijalac kaže da su cure još gore od muških.
"Prije bi u razredu bile možda dvije cure koje su pile i svi su to znali jer su bile 'na lošem glasu'. Danas od cilog razreda samo dvije – ne piju. I te su čudakinje. Evo, sad su osmaši bili s ekskurziji, jedna je učenica završila u bolnici zbog alkohola", kaže.
To što je zadarska Riva vikendom postala glavni šank u gradu gdje se na kolektivnoj pijanci okupi i preko sto maloljetnika, više nikome nije novost.
Međutim, scene sa zadarske Pedijatrije, gdje usred bijela dana zbog trovanja alkoholom dovoze djecu mlađu od 15 godina, odjednom su izazvale zgražanje i javnu sablazan iako je istraživanje provedeno među zadarskim osnovcima pokazalo kako je 67 posto učenika sedmih i osmih razreda probalo alkohol, dok njih 42 posto pije od nekoliko puta godišnje do jednom ili više puta tjedno.
Isto istraživanje pokazuje kako se dobna granica za početak konzumacije alkohola opasno smanjuje, a zlouporaba alkohola u stalnom je porastu. Međutim, sve manje je riječ o pukom konzumiranju, a sve više o ekscesnom pijenju.
"Pijanstvo i alkoholna koma s 14 godina idealno se uklapaju u autodestruktivnost kao stil ponašanja, čak i jedan oblik zabave, kojemu je glavni cilj postati faca u očima svojih vršnjaka. Takve snimke na kojima su mrtvi pijani bez imalo kompleksa i srama dalje 'dilaju' mobitelima jer tako šire 'svoju slavu'. Ići će daleko koliko god treba, njih uopće nije briga iako znaju koliko alkohol može biti poguban za njihovo zdravlje.
To se pogotovo odnosi na curice koje piju više i žešće od svojih muških vršnjaka. Napravit će sve da budu zamijećene. To nam i je najveći problem, naša se djeca međusobno fasciniraju alkohol ili drogom", kaže socijalni pedagog dr. Zlatko Miliša.
"Ako je Bare faca jer sebi o glavu razbije bocu piva, što ne bi i oni bili", zaključuje.
Zadarska psihijatrica Belinda Vuksan, kojoj maloljetni pacijenti dolaze na razgovor nakon ružnih epizoda s alkoholom, kaže kako je i sama bila zaprepaštena prizorima pijanih curica u kasne noćne sate.
"Oni svjesno pristaju na takvo ponašanje kako bi bili prihvaćeni među svojih vršnjacima, ne misle da rade nešto loše. Djetetu koje je ušlo u pubertet milijun puta više znači što misli ekipa nego roditelji ili profesori", kaže dr. Vuksan, koju, kao i Milišu, posebno zabrinjava ponašanje roditelja.
"Šutnja roditelja je frapantna. Ne samo da ne žele razgovarati o problemu već sve zataškavaju i zadnji će priznati da se njihovo dijete opija. Čak i tada imaju sveti 'alibi' kako to svi rade", kaže Miliša.
Drama nastaje onog trenutka kad dijete završi na ispumpavanju.
"Šokirani su, boje se, počinju dramatizirati i traže da se oko njihovog djeteta angažira 150 različitih službi. Ali do tada u alkoholu ne vide problem, simpatično im je kad dijete gucne, iako te naizgled bezazlene sitnice na kraju mogu dovesti do tragičnog ishoda. Ne treba zaboraviti da taj običaj djeca često pokupe od kuće, pa nema obitelji koja doma nema paletu alkohola", kaže Belinda Vuksan, koja zaključuje kako u ovoj situaciji jednaka pomoć treba i djeci i njihovim roditeljima.
Najveći je grijeh, kaže Miliša, što u našim školama nemamo, ni u osnovnim ni u srednjim, preventivne programe, na pet škola ide jedan psiholog, a ono što formalno postoji služi samo da bi se opravdali novci dobiveni od ministarstva.
subota, kolovoz 29, 2009
Egipat 2009 - komentari, zanimljivosti, utisci
Prvobitni plan da pišem sa Čiova propao je usljed jednostavnog razloga - Internet nisam imao niti u kafićima. Čak mi se i GSM signal gubio, pa sam tako odustao od pokušaja spajanja na net, i sačekao dugo željeni dolazak kući.
Pa, da počnemo sa prisjećanjem na turneju u Egipat :)
Put do Kaira je bio prilično zanimljiv, ali i naporan: polazak je bio u subotu, 8. avgusta ujutro. Autobusom do Sarajeva, onda jednim avionom do Istanbula, zatim čekanje od nekoliko sati, kašnjenje leta, i konačno polijetanje petnaest minuta iza ponoći za Kairo. U Kairu nas je dočekao ambasador BiH u Egiptu, Slobodan Šoja, koji je ubrzao proces oko carina, viza, i ostalih formalnosti. Ovom prilikom bih mu se posebno zahvalio za vrijeme i pomoć koje nam je pružio.
Bilo kako bilo, u hotel Om Kolthoom smo stigli u 5 ujutro, i komirali se odmah po ulasku u sobe :) Sljedeći dan smo krenuli u šetnju užim centrom Kaira:
Sam grad je jako prljav - slojevi prašine i pijeska su na svemu. Promet - katastrofalan. Ulice imaju pokušaj horizontalne signalizacije, koju niko ne poštuje, a semafori su prava rijetkost. Vrijedi pravilo jačeg, a pretrčavanje ulice je poput igranja igrice Frogger, samo što ste vi ta nesretna žaba, i imate samo jedan život.
Naveče smo se odlučili za krstarenje Nilom. Iako je bio mrak, provod je bio dobar, a egipatski lađari su udovoljavali našim željama.
Sljedeći dan smo takođe šetali, a naveče imali nastup na Citadeli, koju je sagradio Saladin još za vrijeme krstaških ratova. Predivno mjesto za nastup, sa predivnim pogledom na Kairo. Nastup je protekao bez problema, a te večeri sam se prvi put (u životu) požalio što u hotelu nema hladne vode. U najboljem slučaju je mlaka. Uh!
Sljedeći dan je bio u znaku obilazaka - prije svega, čuveni plato Gize. Piramide, sfinge, kamile... ali za mnoge i prvi susret sa čuvenom bakšiš-kulturom arapskih naroda. Prošli smo kako ko - neki dobro, neke su oderali za silazak sa kamile... ali svako iskustvo se plaća :)
Savjet budućim turistima - lovci na turiste obično nastoje da vas izdvoje iz grupe. Kada ste sami, govore vam kako je npr. stavljanje marame na glavu poklon i egipatski običaj. Zatim vam uvale još tonu suvenira, i onda traže bakšiš. E, tu nastaje povuci - potegni. Nikako ne vadite novčanik - imaju brze i spretne prste, koji često zalutaju tamo gdje im nije mjesto. Što se cjenkanja tiče - budite sigurni da će za bilo koji suvenir ili uslugu tražiti bar 10 puta veći iznos nego što to stvarno košta. Ne dajte se, nego se cjenkajte. U slučaju potrebe, uvijek možete pozvati turističku policiju, koja će biti više nego sretna da šibama urazumi napasnike :)
Još jedna bitna stvar - kusura nema. Usitnite novac u što manje apoene (najbolje u hotelskoj banci) i rasporedite ih po džepovima tako da znate gdje je šta. I ne vadite cijeli bunt, nego samo onoliko koliko plaćate.
Nakon borbe sa lovcima na turiste, CKUDM "Veselin Masleša" je posjetio ambasadu BiH u Egiptu. Izuzetan prijem za koji se opet moramo zahvaliti našem ambasadoru. Zamislite i mene na poziciji ambasadora...
Vrijeme smo skratili ćaskanjem, a evo jedne zanimljivosti o položaju žena u Egiptu. Iako se moraju propisno zamotavati u marame (često i u kompletne burke, da im se samo oči vide) položaj žena je prilično dobar. Naime, muškarac je dužan i obavezan obezbjediti ženi sve za normalan život (stan i hranu), a što je muškarac imućniji, to su i prohtjevi veći. Kada Egipćanin odluči zaprositi mladu, mora je kupiti - i to bukvalno, a mladina majka vrši procjenu mladoženjinog stana. Ukoliko ima zamjerki, ili se popravlja stan, ili nema svadbe :)
Nakon tako ispunjenog dana, brzo smo pozaspali, a naredni dan je bio rezervisan za još obilazaka. Ujutro - pravac egipatski muzej. Tutankamonova maska, njegova tri sarkofaga, mumije, vojne kočije, sto za mumificiranje, nosiljke,... muzej je ogroman, ali prilično nesređen. Imam utisak da je sve prilično razbacano, bez nekog reda i logike. Nažalost, ostao sam uskraćen za foto-aparat, jer ih je nemoguće unijeti u muzej. Za slike, vjerni Internet :)
Nakon muzeja, Khan el-Khalili bazar - mjesto gdje se možete zadržati nekoliko dana, i da imate utisak da niste obišli sve radnje koje tamo postoje. Ovo je mjesto koje se zaista mora doživiti, ali evo nekoliko slika:
Prodavci se otimaju za mušterije. Najavljuju vaš prolazak, kako bi sljedeći trgovci znali iz koje zemlje dolazite. Opet cjenkanje do iznemoglosti - tu zaista nema pravila. Ili ćete iznervirati trgovca, pa ćete robu dobiti po niskoj cijeni, ili će vas oderati k'o jarca. Za primjer, na jednom sam mjestu cijenu spustio pjevanjem (e sad... da li mu se svidio glas, ili je htio da što prije odem, prosudite sami :)) ), dok me drugi trgovac molio da mu se nasmijem nekoliko puta, i 'ladno mi spustio neke suvenire na jednu četvrtinu početne cijene. Nevjerovatno.
Sljedeći dan - Koptska četvrt. Kopti su zapravo pravoslavci, i mnogo su uredniji i sređeniji od arapa... mada i oni žive skoro isti način života. Koptski muzej je za razliku od egipatskog savršeno uređen, i mnogo ugodniji za obilazak, međutim, aparat sam smio koristiti samo van zidina muzeja:
Pored muzeja, posjetili smo i crkvu u kojoj se krio Isus Hrist sa majkom Marijom kada je bježao od Iroda, jevrejsku sinagogu, i nekoliko hramova sv. Đorđa. Za ovaj dan, obilazaka je bilo dosta, i trebalo se odmoriti za predstojeći cjelovečernji koncert u Kairo Opara House-u. Iako pred malo publike, nastup smo odradili vrhunski, a tabani su bili bolni od mramorne bine. Odmah poslije nastupa, pakovanje nošnje, suvenira, ličnih stvari... i sljedeće jutro, pravac Aleksandrija.
U putu nas je iznevjerio pick-up sa koferima, tako da su isti završili u našem minibusu:
Nastup smo imali isto veče, u veličanstvenoj Aleksandrijskoj operi... sama bina i sala nas je fascinirala, a kako je publike bilo u izobilju, koncert je bio zaista fantastičan.
Sljedeći dan - obilazak Aleksandrije. Mnogo ljepši grad od Kaira, i ljudi su mnogo kulturniji - barem niko od prodavaca ne vuče za rukav :) Ono što mi je zasmetalo je izuzetno prljavo more, ali šta se može - ne može sve biti savršeno :)
Nakon obilazaka, kupanje u hotelskom bazenu (prepunom hlora), spremanje, pakovanje, i polazak na aerodrom u Kairu... noćni let za Istanbul... spavanje na istanbulskom aerodromu... let za Sarajevo... i konačno, naša draga Banja Luka!
E sad, rezime tih desetak dana u Egiptu. Zanimljiva zemlja, sa potpuno drugačijom kulturom od one na koju smo navikli. Ako ste snalažljivi i spretni, dobro ćete proći :) Što se tiče znamenitosti, vrijedi ih vidjeti... Kairo i način života tamo se zaista ne može opisati - mora se doživjeti. Međutim, ako bi me neko pitao da li se vraćam u Egipat, odgovor je... vrlo malo vjerovatno :) Ipak više volim evropske destinacije.
Linkove na sve albume možete pronaći u prethodnom postu. Do sljedećeg javljanja...
Pa, da počnemo sa prisjećanjem na turneju u Egipat :)
Put do Kaira je bio prilično zanimljiv, ali i naporan: polazak je bio u subotu, 8. avgusta ujutro. Autobusom do Sarajeva, onda jednim avionom do Istanbula, zatim čekanje od nekoliko sati, kašnjenje leta, i konačno polijetanje petnaest minuta iza ponoći za Kairo. U Kairu nas je dočekao ambasador BiH u Egiptu, Slobodan Šoja, koji je ubrzao proces oko carina, viza, i ostalih formalnosti. Ovom prilikom bih mu se posebno zahvalio za vrijeme i pomoć koje nam je pružio.
Bilo kako bilo, u hotel Om Kolthoom smo stigli u 5 ujutro, i komirali se odmah po ulasku u sobe :) Sljedeći dan smo krenuli u šetnju užim centrom Kaira:
 |
| From Kairo |
 |
| From Kairo |
Sam grad je jako prljav - slojevi prašine i pijeska su na svemu. Promet - katastrofalan. Ulice imaju pokušaj horizontalne signalizacije, koju niko ne poštuje, a semafori su prava rijetkost. Vrijedi pravilo jačeg, a pretrčavanje ulice je poput igranja igrice Frogger, samo što ste vi ta nesretna žaba, i imate samo jedan život.
Naveče smo se odlučili za krstarenje Nilom. Iako je bio mrak, provod je bio dobar, a egipatski lađari su udovoljavali našim željama.
 |
| From Kairo |
Sljedeći dan smo takođe šetali, a naveče imali nastup na Citadeli, koju je sagradio Saladin još za vrijeme krstaških ratova. Predivno mjesto za nastup, sa predivnim pogledom na Kairo. Nastup je protekao bez problema, a te večeri sam se prvi put (u životu) požalio što u hotelu nema hladne vode. U najboljem slučaju je mlaka. Uh!
Sljedeći dan je bio u znaku obilazaka - prije svega, čuveni plato Gize. Piramide, sfinge, kamile... ali za mnoge i prvi susret sa čuvenom bakšiš-kulturom arapskih naroda. Prošli smo kako ko - neki dobro, neke su oderali za silazak sa kamile... ali svako iskustvo se plaća :)
 |
| From Plato Gize i posjeta ambasadi BiH u Kairu |
 |
| From Plato Gize i posjeta ambasadi BiH u Kairu |
Savjet budućim turistima - lovci na turiste obično nastoje da vas izdvoje iz grupe. Kada ste sami, govore vam kako je npr. stavljanje marame na glavu poklon i egipatski običaj. Zatim vam uvale još tonu suvenira, i onda traže bakšiš. E, tu nastaje povuci - potegni. Nikako ne vadite novčanik - imaju brze i spretne prste, koji često zalutaju tamo gdje im nije mjesto. Što se cjenkanja tiče - budite sigurni da će za bilo koji suvenir ili uslugu tražiti bar 10 puta veći iznos nego što to stvarno košta. Ne dajte se, nego se cjenkajte. U slučaju potrebe, uvijek možete pozvati turističku policiju, koja će biti više nego sretna da šibama urazumi napasnike :)
Još jedna bitna stvar - kusura nema. Usitnite novac u što manje apoene (najbolje u hotelskoj banci) i rasporedite ih po džepovima tako da znate gdje je šta. I ne vadite cijeli bunt, nego samo onoliko koliko plaćate.
Nakon borbe sa lovcima na turiste, CKUDM "Veselin Masleša" je posjetio ambasadu BiH u Egiptu. Izuzetan prijem za koji se opet moramo zahvaliti našem ambasadoru. Zamislite i mene na poziciji ambasadora...
 |
| From Plato Gize i posjeta ambasadi BiH u Kairu |
Vrijeme smo skratili ćaskanjem, a evo jedne zanimljivosti o položaju žena u Egiptu. Iako se moraju propisno zamotavati u marame (često i u kompletne burke, da im se samo oči vide) položaj žena je prilično dobar. Naime, muškarac je dužan i obavezan obezbjediti ženi sve za normalan život (stan i hranu), a što je muškarac imućniji, to su i prohtjevi veći. Kada Egipćanin odluči zaprositi mladu, mora je kupiti - i to bukvalno, a mladina majka vrši procjenu mladoženjinog stana. Ukoliko ima zamjerki, ili se popravlja stan, ili nema svadbe :)
Nakon tako ispunjenog dana, brzo smo pozaspali, a naredni dan je bio rezervisan za još obilazaka. Ujutro - pravac egipatski muzej. Tutankamonova maska, njegova tri sarkofaga, mumije, vojne kočije, sto za mumificiranje, nosiljke,... muzej je ogroman, ali prilično nesređen. Imam utisak da je sve prilično razbacano, bez nekog reda i logike. Nažalost, ostao sam uskraćen za foto-aparat, jer ih je nemoguće unijeti u muzej. Za slike, vjerni Internet :)
Nakon muzeja, Khan el-Khalili bazar - mjesto gdje se možete zadržati nekoliko dana, i da imate utisak da niste obišli sve radnje koje tamo postoje. Ovo je mjesto koje se zaista mora doživiti, ali evo nekoliko slika:
 |
| From Kairo |
 |
| From Kairo |
Prodavci se otimaju za mušterije. Najavljuju vaš prolazak, kako bi sljedeći trgovci znali iz koje zemlje dolazite. Opet cjenkanje do iznemoglosti - tu zaista nema pravila. Ili ćete iznervirati trgovca, pa ćete robu dobiti po niskoj cijeni, ili će vas oderati k'o jarca. Za primjer, na jednom sam mjestu cijenu spustio pjevanjem (e sad... da li mu se svidio glas, ili je htio da što prije odem, prosudite sami :)) ), dok me drugi trgovac molio da mu se nasmijem nekoliko puta, i 'ladno mi spustio neke suvenire na jednu četvrtinu početne cijene. Nevjerovatno.
Sljedeći dan - Koptska četvrt. Kopti su zapravo pravoslavci, i mnogo su uredniji i sređeniji od arapa... mada i oni žive skoro isti način života. Koptski muzej je za razliku od egipatskog savršeno uređen, i mnogo ugodniji za obilazak, međutim, aparat sam smio koristiti samo van zidina muzeja:
 |
| From Koptska četvrt, Kairo |
Pored muzeja, posjetili smo i crkvu u kojoj se krio Isus Hrist sa majkom Marijom kada je bježao od Iroda, jevrejsku sinagogu, i nekoliko hramova sv. Đorđa. Za ovaj dan, obilazaka je bilo dosta, i trebalo se odmoriti za predstojeći cjelovečernji koncert u Kairo Opara House-u. Iako pred malo publike, nastup smo odradili vrhunski, a tabani su bili bolni od mramorne bine. Odmah poslije nastupa, pakovanje nošnje, suvenira, ličnih stvari... i sljedeće jutro, pravac Aleksandrija.
U putu nas je iznevjerio pick-up sa koferima, tako da su isti završili u našem minibusu:
 |
| From Ἀλεξάνδρεια |
Nastup smo imali isto veče, u veličanstvenoj Aleksandrijskoj operi... sama bina i sala nas je fascinirala, a kako je publike bilo u izobilju, koncert je bio zaista fantastičan.
 |
| From Ἀλεξάνδρεια |
Sljedeći dan - obilazak Aleksandrije. Mnogo ljepši grad od Kaira, i ljudi su mnogo kulturniji - barem niko od prodavaca ne vuče za rukav :) Ono što mi je zasmetalo je izuzetno prljavo more, ali šta se može - ne može sve biti savršeno :)
 |
| From Ἀλεξάνδρεια |
Nakon obilazaka, kupanje u hotelskom bazenu (prepunom hlora), spremanje, pakovanje, i polazak na aerodrom u Kairu... noćni let za Istanbul... spavanje na istanbulskom aerodromu... let za Sarajevo... i konačno, naša draga Banja Luka!
E sad, rezime tih desetak dana u Egiptu. Zanimljiva zemlja, sa potpuno drugačijom kulturom od one na koju smo navikli. Ako ste snalažljivi i spretni, dobro ćete proći :) Što se tiče znamenitosti, vrijedi ih vidjeti... Kairo i način života tamo se zaista ne može opisati - mora se doživjeti. Međutim, ako bi me neko pitao da li se vraćam u Egipat, odgovor je... vrlo malo vjerovatno :) Ipak više volim evropske destinacije.
Linkove na sve albume možete pronaći u prethodnom postu. Do sljedećeg javljanja...
četvrtak, kolovoz 20, 2009
Egipat 2009
Dođoh živ iz Egipta! Bilo je zanimljivo, uzbudljivo i nezaboravno, a detaljno ću se raspisati u sljedećem postu... sada bih samo objavio albume.
Narednih nekoliko dana možete me pronaći na Čiovu, odakle ću i objaviti tekstove o Kairu, Aleksandriji, utiscima o Egiptu, putovanju... Pozdrav!
četvrtak, srpanj 16, 2009
Охрид - бисер Македоније
Најстарији универзитет на Балкану, предивно језеро са кристално чистом водом, Црни Дрим са бројним изворима, љубазни и гостољубиви мјештани... све су то одлике Охрида, који се налази и на списку свјетских баштина УНЕСКО-а.
Заједно са ЦКУДМ "Веселин Маслеша" сам посјетио Охрид прошле седмице, па да кажем коју и о томе :)
Кренули смо у поподневним часовима, старим добрим МиГ-тоурсом. Иако смо очекивали бар 17 сати клацкања, Кос и Рашо (возачи) су нас до македонског мора довели за само 15 сати. Изврсно момци!
Након распоређивања по собама студентског дома, смјештеног само 50-ак метара од језера, кренули смо на техничку пробу и обилазак старог града. О љепоти језера и старог града, не треба пуно причати. Биће довољно неколико фоткица:
 |
| From Охрид |
Исти дан смо имали и дефиле и концерт у склопу Балканског фестивала фолклорних игара и пјесама; без обзира на врућину (посебно момци у херцеговачкој ношњи :) наступи су протекли у изузетној атмосфери, а публике није мањкало.
Сљедећи дан смо организовали излет у манастир св. Наум, возили се бродићима, уживали на плажи... посебан утисак на мене је оставио Црни Дрим - ријека која се улива у Охридско језеро. Настаје од многобројних извора, а велики број их је подводних. Природа око Црног Дрима је нетакнута - строго је забрањено пецање, кориштење моторних чамаца или било какво загађивање. Слике говори да се ова правила заиста поштују:
 |
| From Охрид |
 |
| From Охрид |
Исти дан смо посјетили и Самуилову тврђаву, гдје смо имали фото-сесије :))
Ноћни живот у Охриду је богат, и за сваког постоји добар избор ресторана, клубова и кафића. Било да желите вечерати у романтичној атмосфери уз олеандре и македонску музику "на увце", или желите луд и модеран провод, будите сигурни да ћете пронаћи право мјесто. Ја сам одабрао ону прву варијанту, и уживао у крапу на охридски начин уз феноменалан Траминец.
 |
| From Охрид |
Ако се некад нађете у Охриду, обавезно пробајте и гравче тавче, које је национални специјалитет. Обавезно пробајте и охридски мед и матичну млијеч. Нећу писати о њима, када пробате, видјећете сами зашто сам рекао ;)
Избор сувенира је огроман; почев од чувеног охридског бисера, преко македонске народне ношње до грнчарије. Цијене су приступачне - бисерне наушнице су од 15 до 25 Еура, зависно од величине бисера, а грнчарија се може наћи по цијенама већ од 2 Еура.
Све у свему, Охрид топло препоручујем као замјену за море - много је љепше и угодније!
Све слике из албума можете прегледати овдје:
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
